|
|
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| Gwen Jones |
Do prošle godine, ja nikada nisam oblačila ništa što je ružičasto. To jednostavno nije moja boja! Ali, u aprilu 2008, u mojim kasnim srednjim godinama, ja napokon počeh nositi ružičasto po prvi put: kapu s ružičastim logom, majicu s ružičastim logom i, naravno, ružičastu vrpcu zabodenu u moju majicu. Ružičasta je boja kampanje za rano otkrivanje raka dojke, i kao takva to je istovremeno boja Šetnje za život, manifestacije koja se održala u Sarajevu. Kako sam mogla ne biti privučena entuzijazmom oko ovog događaja? Bilo je preko 3 hiljade šetača na prošlogodišnjoj Šetnji za život, koja je krenula sa Skenderije, pa uz obalu Miljacke prema staroj gradskoj Vijećnici, a potom kroz Titovu ulicu i nazad u bazu.
Bilo je žena, muškaraca i djece. Tu su bili Bosanci i Hercegovci iz svih krajeva zemlje, stranaci. stari i mladi. Neke od nas žena su preživjele rak dojke, a veliki broj ima nekoga od voljenih osoba ili prijatelja koji su patili ili pate od ove bolesti. Ali raspoloženje te nedjelje nije bilo sumorno i mračno. Naprotiv, bilo je to slavljenje života! Bila sam u prednjem dijelu svečane povorke s prijateljicom koja mi je rekla da ona NIKADA ne šeta (kao što ja nikada ne nosim ružičasto), ali da je stvarno uživala u tom iskustvu, u povorci ljudi, u Šetnji za život, koja se sporo kretala iza vozila koja su bila u njenoj pratnji, na širom otvorenim i praznim ulicama ispred nas. Mještani su nam mahali sa svojih prozora i kućnih vrata. Osjećali smo se moćno! To je za nas bila prva takva šetnja, ali se nadam ne i posljednja.
|
 |
Zlata Ramic, IWC Humanitarian Action Coordinator
|
|
Šetnja za život je projekt moga srca ... Moja mama je umrla od raka dojke i prošle godine sam učinila sve što sam mogla da Šetnja za život doživi uspjeh i učiniću to opet kada budem imala priliku.
|
 |
Dželila Šiljak, 8. razred, Quality Schools International, Sarajevo
|
|
Oko 10 sati ujutro grupe sudionika manifestacije okupile su se na platou ispred Skenderije. Mnoge škole i međunarodna veleposlanstva su nam se pridružili u Šetnji za život. Tu su bile i brojne druge organizacije, a vjerojatno najistaknutija među donatorima bila je kozmetička tvrtka Avon, koja je okupila 2 hiljade ljudi širom zemlje. Uzbuđenje je visilo u zraku dok smo čekali da manifestacija počne. Na nama su bile sportske kape ili majice koje smo dobili kada smo se registrirali kao učesnici. Čak i lica su nam bila oslikana ružičastim simbolima, najčešće srcima ili smo na odjeći imali ružičaste trake, simbol svjesnosti o postojanju ove opake bolesti - raka dojke.
Predstavnici sponzora su nas je pozdravili i obratili nam se svojim govorima:
''Danas šetamo iz tri razloga. Prvi je da osiguramo novac za kupovinu novog mamografa za bosansku bolnicu, tako da se rak dojke može otkriti u ranoj fazi, brzo i efikasno. Drugi razlog je da podignemo svijest ljudi o samoj bolesti, raku dojke i načinima liječenja. A treći razlog je da pozdravimo i odamo poštovanje ljudima koji su uspješno pobijedili rak dojke, te da ohrabrimo one koji se još uvijek bore s tom bolešću", rekla je Cheryl Romano, jedna od potpredsednica Međunarodnog kluba žena (IWC). Govori su pozdravljeni gromoglasnim aplauzima, a nekoliko minuta kasnije, krenuli smo prema mostu ukrašenom ružičastim balonima koji su nam pokazivali put.
Učesnici u Šetnji za život pripadaju različitim kulturama, nacionalnostima, dobima. svi ujedinjeni u istoj želji - da pomognu onima kojima je pomoć potrebna. Nas 56 iz QSI veselo je hodalo među ostatkom učesnika, ponosno držeći zastavu naše škole, a zrake podnevnog nedjeljnog sunca su nas obasjavale i grijale, s plavog neba iznad nas, punog paperjastih bijelih oblaka. I posljedni ostaci sivog i sumornog jutra su nestali. Radosno pričajući između sebe hodali smo ulicama bez uobičajeno gustog prometa. Nakon 4 km pješačenja vratili smo se na Skenderiju. Noge su nas boljele, ali su naša srca bila puna oduševljenja iI zadovoljstva. Manifestacija se nastavila nakon šetnje, kad smo dobili priliku da se odmorimo i osvježimo.
Procjenjuje se da je bilo oko 3600 učesnika u Šetnji za život na ulicama Sarajeva toga dana, a donacije su dali mnogi. Članice Međunarodnog kluba žena (IWC) nisu krile zadovoljstvo, te su iznijele svoje predviđanje da bi novi "Siemens Nova mammography" aparat mogao biti u funkciji već od juna te godine. A mi, QSI studenti, kao mala grupa u zapanjujućem broju ljudi, napravili smo to da smo sa svakim korakom koji smo učinili doprinijeli tome da se spasi što više života. Pomogli smo onima kojima je pomoć bila potrebna, kao i onima kojima će ta apomoć u budućnosti zatrebati. Takođe, pomogli smo da sljedeća potencijalna žrtva bolesti preživi bitku s njom i da svoje voljene vidi ponovo, da se osmijesi vrate na njihova lica. U moru ljudi i mi smo dali svoj doprinos koliko smo mogli, a naša pomoć će, nadam se, biti dragocjena za mnoge ljude. Ova Šetnja za život će biti zapamćena godinama po tome što nam je ulila nadu da se rak dojke, ako je na vrijeme otkriven, uspješno liječi. To je najveća nagrada koju smo mogli dobiti za našu šetnju tih 4000 metara.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
 |
|
|